Bilo da dišemo sve gori zrak ili samo toga postajemo svjesniji zahvaljujući popularnim aplikacijama, a posebno aktivističkim kampanjama, pritisak javnosti ostaje ključan za unapređivanje sistema mjerenja i ostvarivanje prava na obaviještenost o nivou zagađenja.

Sagorijevanje uglja najveći je pojedinačni izvor zagađenja zraka na Zapadnom Balkanu, a glavnu ulogu imaju termoelektrane. Kompanije koje njima upravljaju i države regiona ne pridržavaju se zakona o emisijama štetnih gasova. Isto važi za ostala velika ložišta – industrijske pogone s najvećom potrošnjom energije, a ona su u industrijskoj djelatnosti najodgovornija za zagađivanje pored proizvodnje struje. S termoelektranama na ugalj neće biti moguće dostići ugljeničnu neutralnost do polovine vijeka. Također, industriji prijeti finansijski krah ukoliko brzo ne počne da usvaja čistije tehnologije.

Loš kvalitet zraka jedan je od uzroka povećanja neplodnosti i sve veće stope steriliteta, kako žena tako i muškaraca širom Zapadnog Balkana.

Udisanje zagađenog zraka dovodi do povećanja smrtnosti, skraćenja životnog vijeka i rasta broja hroničnih bolesti, dok zdravstveni troškovi koje plaćaju građani i građanke Zapadnog Balkana bivaju sve veći. Zagađen zrak donosi nam i porast broja izgubljenih radnih dana, uporedo sa porastom broja bolničkih dana. Smanjenje zagađenja zraka je javno-zdravstvena mjera koja bi direktno uticala na povećanje kvaliteta života i zdravlja građana, a indirektno na smanjenje stope smrtnosti.