Povodom 5. juna Svjetskog dana životne sredine, ekološka udruženja iz Bosne i Hercegovine okupljena u EKO-BiH mrežu poručuju da su korupcija, štetni projekti te nedostatak reakcije nadležnih najveći uzroci ugroženosti životne sredine u BiH.
“Mnoštvo je problema sa kojima se suočavamo kada je riječ o zaštiti životne sredine u našoj državi i teško ih je sve navesti. Ipak smo pokušali da, povodom 5. juna, identifikujemo neke od glavnih i da ih ilustrativno prikažemo na jednoj mapi sa ciljem podizanja svijesti javnosti o ovoj problematici. Naravno na mapu nisu uvršteni svi problemi, ali ona svakako na jednostavan i vrlo slikovit način prikazuje vrh ovog ledenog brijega, kada je riječ o stanju životne sredine u BiH”, istakao je Viktor Bjelić iz Centra za životnu sredinu.
Kao jedan od najpoznatijih problema u BiH ističe suha korita rijeka na kojima su izgrađene male hidroelektrane, ali smatra da izostaje reakcija inspekcijskih organa i vlasti u BiH.
“Zbog toga Koalicija za zaštitu rijeka BiH kao grupa unutar Eko-BiH mreže, simbolično na Svjetski dan životne sredine pokreće jednomjesečnu Facebook kampanju “Fotografišite suha korita – spasimo rijeke Bosne i Hercegovine”. Cilj kampanje je kroz fotografije skrenuti pažnju donosioca odluka i javnosti na neophodnost ukidanja podsticaja za male hidroelektrane i proglašavanje moratorija na izgradnju istih kako bi se sačuvali preostali prirodni vodotoci u ovom dijelu Evrope”, naveo je Bjelić.
Ostali problemi koje su ekološke organizacije u BiH identifikovale su brojni: od problematike odlagališta radioaktivnog otpada, preko uništavanja rijeka, nekontrolisane urbanizacije i zagađenog zraka do ilegalne sječe i uništavanja šumskog bogatstva.
Namjera Hrvatske da radioaktivni otpad, iskorištene izvore i potrošeno nuklearno gorivo odlaže na lokaciju Trgovske gore, odnosno u kompleks napuštene kasarne Čerkezovac, koji je pozicioniran na 800 metara od rijeke Une i same granice sa BiH, svakako je jedan od najvećih ekoloških problema.
“Smatramo da je ovo de facto najozbiljniji problem kompletne regije, a samim tim i obje države. Neodgovornim odnosom prema ovom problemu se može prouzrokovati nepopravljiva šteta koja se može mjeriti u vijekovima. Rizik od ugrožavanja životne sredine, a samim tim i direktni uticaj na preko 250 hiljada života u datom trenutku (ne računajući posljedice koje dolaze sa vremenom) poziva na odgovornost”, ističe Mario Crnković iz Udruženja Green Team iz Novog Grada. Prema njegovim riječima, ovaj problem se ne rješava zbog nepoštivanja i omalovažavanja stavova stanovništva sa obe strane granice, nepoštivanja mišljenja struke, te zbog selektivnog pristupa argumentaciji uz izostanak pravovremene reakcije diplomatije BiH.
“Na koji način će se dešavati rasplet situacije, uveliko zavisi od odgovornosti donosioca odluka i od saradnje eksperata iz vladinog sektora i organizacija civilnog društva koje kontinuirano staju na stranu zaštite interesa stanovništva i životne sredine”.
A životnu sredinu nastoje zaštiti ekolozi širom BiH, i to na lokalnom, državnom i regionalnom nivou.
Zagađenje zraka, umanjenje zelenih površina i narušavanje zaštićenih prirodnih područja, najviše zbog nekontrolisane urbanizacije najaktuelniji su problemi identifikovani i u Sarajevu.
“Rješavanje, odnosno umanjenje navedenih problema bi bilo moguće izmjenom aktuelnih zakonskih propisa, koji se tiču ove problematike, a zatim i kasnije efikasnom implementacijom istih. Naime, zagađivači se nedovoljno ili nikako kažnjavaju. Gradnja i prostorne izmjene u Sarajevu se vrše bez adekvatne konsultacije sa građanima. Ne radi se na organizovanju i pružanju alternativnih i ekološko prihvatljivih načina zagrijavanja stambenih objekata, niti se vrši strukturno utopljavanje zgrada”, pojasnila je Emina Veljović iz Aarhus centra. Dodaje da građani , zbog visoke cijene gasa, i dalje koriste ugalj i drva kako bi zagrijali svoje domove, što doprinosi zagađenju zraka, pored zagađenje izazvanog ispusnim gasovima iz starih automobila.
Samir Lemeš iz udruženja Eko forum Zenica ističe da je u ovom gradu najveći problem protiv kojeg se godinama bore, zrak zagađen emisijama iz industrijskih postrojenja ArcelorMittala.
“Nema zvaničnih podataka o koncentracijama kancerogenih materija koje ispušta koksara, a koncentracije SO2 i prašine u Zenici su već godinama među najvećim u FBiH. Federalne institucije tolerišu kašnjenje investicija i projekata koji bi to riješili i podilaze stranom investitoru kako bi zadržali punjenje budžeta. Kazne su simbolične umjesto da budu instrument pritiska na zagađivača. Vlasnik kapitala koristi takvu poziciju da odgodi ili izbjegne investicije koje bi rad tih postrojenja dovela u isti nivo kakav imaju u drugim zemljama. Filteri su trebali biti ugrađeni još 2011, a dva najveća postrojenja, čeličana i koksara i dalje rade bez filtera”, kaže Lemeš. Ističe i da ovaj problem nije nerješiv, jer je industrijsko zagađenje u EU davna prošlost. Nažalost, u BiH je i dalje surova sadašnjost, a da li će tako i ostati zavisi od nas samih.
Zagađenje zraka dobro je poznati problem Tuzlanskog kantona, a građani se suočavaju i sa degradacijom vodnih resursa, prije svega rijeke Spreče i jezera Modrac.
“Izvori zagađenja su rezultat rada industrije, nedostatka infrastrukture i ekološke svijesti građana, kao i dugogodišnjeg nedostatka adekvatnog upravljanja slivom rijeke Spreče. Analiza koja je provedena u sklopu Eko-BiH projekta koji finansira Evropska unija je pokazala da se, prema sadržaju suspendiranih tvari, Spreča klasificira u najlošiju kategoriju vodotoka, dok je u jezeru Modrac identifikovana visoka koncentracija ukupnog fosfora i ukupnog azota. Teški metali iz sedimenta ili vode usljed poplava dospjevaju na poljoprivredne površine, a kontaminirani poljoprivredni proizvodi direktno ugrožavaju zdravlje potrošača”, ističe Amira Kunto iz Centra za ekologiju i energiju iz Tuzle.
“Rješavanje ovog problema je dugotrajan i sveobuhvatan proces pri čemu je neophodna uključenost nadležnih institucija svih nivoa vlasti, privrednog sektora, građana, organizacija civilnog društva i medija, jer su svi oni u isto vrijeme i zagađivači i žrtve nastalog stanja i ovaj problem mogu riješiti samo zajedničkim i planskim djelovanjem. Strategija saniranja i zaštite sliva je urađena i treba je implementirati.”
Jasmina Kamberović iz tuzlanskog udruženja Via naturae dodaje da je u Tuzlanskom kantonu takođe problem nepostojanje i slabo investiranje u obnovljive izvore energije (vjetar i sunce) te forsiranje dugoročnog korištenja fosilnih goriva i površinska eksploatacija sirovina.
“Ova ekspolatacija za sobom nosi uništavanje šumskih područja, klimatogenih ekosistema i postupni gubitak resursa podzemne vode. Zrak loše kvalitete je dugoročni problem. Veliki broj područja ima potencijal da bude zaštićen, posebno močvarna područja u blizini akumulacije Modrac. Nažalost ova područja su pod sve većim pritiskom eutrofikacije i ubrzanog zarastanja i velika je mogućnost da u kratkom periodu zbog priliva nutrijenata, sedimenata ostanemo bez važnih područja za ptice močvarice. Stanje okoliša uveliko narušava i ogroman broj lokalnih deponija uz puteve, šumska područja i obale, kao i gotovo nepostojanje primarne selekcije otpada u ruralnim naseljima”.
Stanovnici Mostara se suočavaju sa problemom nelegalnog odlaganja otpada na deponiji Uborak.
“Deponija Uborak od četvrtog decembra prošle godine nema nijednu dozvolu za rad. Pokušali smo na sve načine zaustaviti rad te nelegalne deponije te smo naišli na otpor vlasti. Učinili su sve kako bi mi odustali. Međutim, mi nismo niti ćemo odustati!”, poručuje Aiša Mujala iz građanske inicijative Jer nas se tiče.
Sistem upravljanja otpadom ne postoji ni u Bugojnu.
“Grad Bugojno generira oko 10 tona otpada dnevno, koji se nerazdvojen i neprerađen odlaže na nelegalnu deponiju Dubočine, u neposrednoj blizini grada i naselja u okolini. Neprerađene procijedne vode se slivaju prema naseljima i poljoprivrednim zasadima. Iako je sistem razdvojenog prikupljanja papirnog i PVC otpada još 2018. godine uveden u sve gradske škole i vrtiće, to se još uvijek nije preslikalo na ostatak grada”, istakao je Boris Jokić iz organizacije Eko element.
Sa ovim problemom suočavaju se i ekolozi u opštini Čajniče. Smeće i drugi otpad, nekontrolisano se odbacuju i odlažu u svim područjima.
“Čajniče ima predivne prirodne resurse i prijeratnu tradiciju privređivanja od turizma koje je u sadašnje vrijeme svedeno na minimum. Veoma su slabi izgledi u ovom sistemu ”diktature demokratije” da se stanje popravi. Nema moralne ni pravne odgovornosti izabranih na svim nivoima vlasti”, smatra Njegoš Tupeša iz organizacije Ekocentar Čajniče.
Otpad, odnosno, pretvaranje bara i veštačkih jezera u divlje deponije, samo je jedan od problema identifikovanih u opštini Bijeljina. Tu su i krčenje i devastacija šuma te legalne i nelegalne šljunkare na obalama i koritu u donjem toku i ušću rijeke Drine u Savu.
“Najveći uzročnik svih ovih problema u sistemu drinskih bara i starog toka Drine tzv. Drinice je nerešeni katastarski pojas između opštine Bogatić u Srbiji i grada Bijeljine zbog čega komunalne i inspekcijske službe nemaju nadležnosti, a to je jedino moguće rešiti na nivou država ili prosto otkupom ili zamenom vlasnika parcela koje se nalaze unutar ciljanog područja”, objasnila je Snežana Jagodić Vujić iz bijeljinske ekološke organizacije Eko put.
Uništavanje rijeke, njenih obala i korita najveći je problem koji navode i u Udruženju građana Planina iz Teslića.
“Izgradnjom malih hidroelektrana i bjesomučnom eksploatacijom šljunka uništava se rijeka Usora u Tesliću. Imamo utisak da su u sprezi dijelovi lokalne vlasti tačnije inspekcije, dijelovi policije i tajkuni. Više puta smo se žalili i pisali pritužbe, ali slaba vajda”, ističe Jadranko Stanković iz UG Planina.
Sličan problem je prisutan i na teritoriji opštine Foča.
„Planirana izgradnja MHE Bjelava i MHE Mala Bjelava na istoimenim rijekama ugroziće kvalitet životne sredine a posebno vodne i šumske resurse, a građani o tome nisu uopšte obavješteni niti su imali priliku da se izjasne o ovim projektima. Opština Foča je u prvom navratu razmatranja davanja koncesije 2016. godine dala negativno mišljenje dok se u drugom navratu 2017. godine to mišljenje mijenja u pozitivno. Građani prikupljaju potpise za peticiju kojom će od opštinskih vlasti tražiti preispitivanje postupka dodjele koncesije za ove MHE“, poručuje Bojana Mastilo iz grupe Sačuvajmo rijeke Foče.
Male hidroelektrane, nekontrolisana sječa šuma, divlje deponije, navode i u Eko udruzi Gotuša iz Fojnice kao najveće problem ove opštine. Iz najveće ekološke organizacije u Maglaju kao problem identifikuju nedostatak centralnog grijanja. Naime, sistem je uništen u toku rata i nikada nije obnovljen. Kako navodi Sanja Pavlić iz organizacije Eko Maglaj, iako kroz razne projekte žele doći do obnove centralnog grijanja putem obnovljivih izvora energije, to je jako teško, jer je riječ o milionskim investicijama.
“Kada je riječ o gradu Banjaluci, kod nas su neki od najvećih problema otpadne vode koje se slijevaju i zagađuju Vrbas, kao i neriješena problematika piralena. To su neki od brojnih izazova sa kojima se svakodnovno suočavamo. Važno je napomenuti da su ekolozi udruženi u svom zajedničkom cilju, a to je zdravija životna sredina za sve nas, i naša borba nikada neće prestati”, zaključuje Viktor Bjelić iz Centra za životnu sredinu.