Reakcija Eko BiH mreže povodom press konferencije Elektroprivrede BiH dana 5.7.2024.
Povodom izjava direktora preduzeća Elektroprivreda BiH – Sanela Buljubašića na press konferenciji koju je navedeno preduzeće organizovalo prošle sedmice, udruženja okupljena u mrežu Eko BiH obraćaju se javnosti sa reakcijom.
Naime, na press konferenciji je istaknuto nekoliko vrlo problematičnih i neistinitih izjava za koje vjerujemo da imaju cilj da zaplaše, pritisnu, ucijene i naravno prebace odgovornost i krivicu na one koji upravo pokušavaju uvoditi red i zakon u ovoj zemlji. Pa idemo redom:
„Hidroelektrane su hronična potreba Elektroprivrede BiH i izgradnja bi bila puno lakša da ne postoje ekološka pitanja.“
Usljed klimatske krize, sve lošije hidrološke situacije, gorućih (i vidljivih) ekoloških problema u zemlji, a pored tek 2% iskorištenih potencijala za solarnu, vjetro i posebno građansku energiju, zvuči gotovo nevjerovatno da uprava preduzeća ističe ovakav stav. Hronična potreba Elektroprivrede jeste da ovakav menadžment, koji svoje dugove i odgovornost prebacuje na građane, istog trena da ostavke. Sa ovakvom Elektroprivredom, menadžmentom i stavovima, možemo konstatovati da tonemo u sve veću energetsku i ekonomsku dubiozu.
S druge strane, sudeći prema ovakvim, iako sramotnim, izjavama, možemo ponosno istaći da je ekološki pokret uspio u namjeri da odbrani ekološka pitanja i sačuva ono malo slobodnih rijeka što nam je preostalo, a tako je postao i prepreka za realizaciju štetnih projekata hidroelektrana. Isti taj ekološki pokret već godinama ukazuje na problematiku i štetno djelovanje i zagađenje iz rudnika i termoelektrana u zemlji, te apsolutno nemaran odnos Elektroprivrede BiH prema ovom pitanju, prema ugroženom stanovništvu, radnicima i okolišu. Hronična potreba ovog preduzeća su adekvatni ljudi u menadžmentu koji bi prepoznali ekološka pitanja, pitanja pravedne tranzicije rudarskih područja, te energetske tranzicije na obnovljive izvore kao ključna za energetsku budućnost, sigurnost i suverenitet zemlje.
„Onda Federalno ministarstvo okoliša i turizma dobije, pritužbu da tu ne treba raditi ništa više dok se ne napravi analiza šta će se uraditi s tim leptirom. Ili recimo kada stavimo našu vjetroelektranu, stavimo jedan generator, presijecamo put mrava. Baš tuda mravi prolaze, a malo ispod našeg platoa gradi se privatna elektrana i tu mravi ne prolaze. Nema ni leptira. Nema ništa. Zašto je EP BiH kao javna kompanija, koja je od interesa za FBiH, koja treba biti od interesa za državu Bosnu i Hercegovinu, u podređenom položaju.”
Razumijevanje uloge mrava i leptira (ali i drugih vrsta) u ukupnom ekosistemu, kao osnovi zdrave i stabilne životne sredine, je nešto sa čim gospodin Buljubašić, čini se nije dovoljno upoznat. Uredba Evropske unije o obnovi prirode potencira obnovu u cilju obnove populacije “prirodnih oprašivača” (nazivaju je “zakon o obnovi prirode”). Ignorisanje “mrava i leptira” proizvelo svjetski problem koji se ističe, a mi se još uvijek prema biološkoj raznovrsnosti u BiH odnosimo sa omalovažavanjem – ne govori to o mravima i leptirima, govori o nama koliko smo ozbiljni i upućeni. Zato je neophodno da sudove o važnosti ovih ali i drugih vrsta i staništa donose eksperti iz predmetnih oblasti.
Apelujemo na gospodina Buljubašića da ne relativizuje i ne umanjuje brojne ekološke probleme, kao i ništa manje značajne probleme netransparentnog uključivanja ugroženih mjesnih zajednica u planiranju svojih hidro/vjetro projekata. I mravi i leptiri znaju, zajedno sa kreditorima i Evropskom unijom, da u loše iskopiranim studijama uticaja na životnu sredinu zaboravljate na postojanje zaštićenih i ugroženih vrsta, kao i naseljenih mjesta.
Smatramo da su izjave direktora Elektroprivrede u ovakvoj situaciji maliciozne, te da se na ovaj način nastoji izvršiti pritisak na Federalno ministarstvo okoliša i turizma koje u proteklo vrijeme (radeći svoj posao) nije uvažavalo zahtjeve investitora za okolinske dozvole, jer nisu bili u skladu sa zakonom i procedurama, a poseban je pritisak trenutno na iste povodom aktualnih procedura za hidroelektrane na rijekama Drini i Bosni.
“Proizvodnja struje u narednom periodu u hidroelektranama minimalno mora biti 100 megavata (MW). Posebno mislim na Drinu i Bosnu.“
Podsjećamo gospodina Buljubašića da novih 100 MW novih hidroelektrana koje planira Elektroprivreda BiH neće riješiti akumulirani dug stvaran godinama a sve zbog propalih strategija, tendera, projekata i namjenski lošeg upravljanja preduzećem. Zbog ovakvih problema koji idu na račun nas, građana, neko je odavno već trebao da odgovara pred pravosuđem ili da završi u zatvoru. Elektroprivreda treba da prestane braniti svoje katastrofalno stanje, gradnjom novih štetnih projekata i krivljenjem ekoloških aktivista, ministarstva okoliša i Evropske unije što provode ekološke standarde, zakone i pravdu. Na kraju krajeva, nisu Elektroprivredu BiH i brojna druga preduzeća u katastrofalno stanje doveli ni mravi ni leptiri nego neodgovorno upravljanje i nekompetentni pojedinci.
“Ako nas je Evropska unija prinudila da moramo zatvoriti termoelektrane, onda kako proizvoditi električnu energiju!? Možemo upravljati određenom količinom vode u jezerima, što nije slučaj sa Suncem i vjetrom. Puno je stabilnije s hidroelektranama, nego sa solarnim elektranama i vjetroelektranama”.
Istaknut je i gubitak EP BiH koji za prošlu godinu iznosi 331 milion KM te da je to dobrim dijelom uzrokovano gubicima u rudnicima Kreka, Zenica i Gračanica.
Sa svim trenutnim „obnovljivim“ i drugim kapacitetima, Elektroprivreda BiH je opet napravila gubitak od 331 miliona konvertibilnih maraka. Evropska unija nas nije prinudila da zatvorimo termoelektrane, one će se zatvoriti same zbog svoje starosti, neefikasnosti i lošeg upravljanja. S druge strane, dugogodišnje zanemarivanje rudnika iz koncerna, dopuštanje da državni rudnici propadnu u milionske gubitke a favoriziranje privatizovanih rudnika jasna je namjera Elektroprivrede da potpuno samovoljno i samosvjesno uništi vlastitu rudarsku proizvodnju. Nije tačno da je puno stabilnije imati hidroelektrane nego solarne i vjetroelektrane, već je Elektroprivreda u ovakvom kapacitetu i stanju nesposobna da upravlja solarnim i vjetro pogonima, onako kako to već godinama rade druge zemlje u Evropskoj uniji pa i u regionu.
“Poslije rata do danas izgradili smo samo Vjetroelektranu Podveležje 48 MW. I to je sve. Skoro sve ostalo što koristimo je iz prošlog stoljeća. Na svakom sastanku, moje je nastojanje, uvažavajući ekologiju i stavove udruženja građana: Ili ćemo graditi (energetska postrojenja) ili ćemo uvoziti i kupovati električnu energiju. Za opciju sam da trebamo graditi i proizvoditi za vlastite potrebe da budemo nezavisni, bar kada su u pitanju vlastite potrebe i potrošnja.”
Umjesto što Elektroprivreda okrivljuje druge za svoje neracionalno gubitaško poslovanje i neizostavno povećanje cijene električne energije, predlažemo da započne sa investicijama koje će građanima donijeti benefite svojim korisnicima i priuštivu električnu energiju. Da je Elektroprivreda imala namjeru adekvatno ulagati u solarnu i vjetroenergiju, ne bismo imali samo jedan vjetropark i pogone iz prošlog stoljeća. Ekološki pokret nije i neće pružati otpor projektima obnovljivih izvora energije (vjetro i solarni projekti) koji su u skladu sa potrebama zajednica, koji ne štete okolišu i koji poštuju zakone i standarde ove države. Situacija nije ili-ili, kako je to tendenciozno pomenuto na press konferenciji – ili gradnja elektrana ili kupovina električne energije. Ovakva izjava aludira na ucjenu javnosti. Po novom Zakonu o obnovljivim izvorima energije FBiH postoje i građani, samostalni kupci-proizvođači ili prozjumeri, te zajednice obnovljivih izvora energije. Postoje i brojni privrednici koji su već uložili u samostalnu proizvodnju solarne energije, da ne bi bili dio ovog monopolističkog sistema kakav im je priredila Elektroprivreda BiH.
Izjava da trebamo graditi i proizvoditi za vlastite potrebe da budemo nezavisni je jedina sa kojom se slažemo, ali ne isključivo u korist Elektroprivrede BiH. Zato pozivamo građane da počnu razmišljati o vlastitoj proizvodnji solarne energije, o energetskoj efikasnosti, da se upoznaju sa novim zakonodavstvom i svojim energetskim pravima i da ne dozvole ovakav odnos i dugogodišnji monopol u strujnom kolu kakav sebi stvaraju naša preduzeća i privatni investitori. Napominjemo da je zreo društveni sistem onaj koji neće zbog bilo koje vrste projekata (“šake dolara”) urušiti važene ekosistemske procese, lance ishrane i rijetke vrste i staništa, jer to je jedini i istinski osnov opstanka i zdravog života. Osim toga, pravo na zdrav okoliš je ustavno pravo građana u BiH. Tu nema kalkulacija.
U prilog tome, izjava Tineke Strik povodom iz teksta pond naslovom: Priroda je najjači adut BiH, interesi politike i kompanija ne smiju biti iznad :
“Ako interesi određene tvrtke ili političkog subjekta prevladaju nad zaštitom prirode, to bi predstavljalo korupciju i nije kompatibilno s državom koja traži članstvo u EU“.