piše Majda Ibraković
Prošle nedjelje u Briselu je obilježena Evropska sedmica (ključnih) sirovina – EU Raw Materials Week. Riječ je o 11. godini događaja koji se održava od 2016. godine u organizaciji Evropske komisije. Ove godine, uz podršku Heinrich Böll fondacije (Sarajevo/Berlin) događaju su (zamalo) prisustvovali predstavnici delegacija iz Bosne i Hercegovine, Armenije i Srbije. Ispred Eko BiH mreže učešće su uzeli Redžib Skomorac, pravni savjetnik iz Centra za životnu sredinu i Majda Ibraković, koordinatorica mreže iz udruženja Eko forum Zenica.
Zašto “zamalo”?
Smatramo ovo bitnim za istaknuti: iako smo se uredno i pravovremeno prijavili da prisustvujemo ovom događaju, u posljednji momenat smo od organizatora dobili “odbijenicu” za učešće. Razlog je ogroman interes za konferenciju (uistinu jeste bio), veliki broj prijava i navodno potrebni balans između pozvanih aktera (biznisa, industrija, banaka, političkih zvanica te organizacija civilnog društva). Koliki god da je taj željeni balans, nismo se mogli oteti dojmu eurocentričnosti i selektivnog “otpisivanja” civilnog društva iz tzv. trećih zemalja (odnosno BiH i Srbije u ovom kontekstu) sa kojima EU, ironično, planira sklopiti strateška partnerstva i projekte za svoju opskrbu ključnim mineralima. S druge strane, na događaju je osigurano prisustvo zvanica iz političkog, industrijskog, rudarskog, investicijskog , lobističkog miljea trećih zemalja izvan EU, vjerovatno i sa naših prostora.
I pored ove činjenice, naši predstavnici su zahvaljujući dobroj organizaciji, prisustvovali alternativnim događajima i panelima u organizaciji Evropske koalicije za sirovine (EU Raw Materials Coalition). Ovu mrežu zasada čini preko 50 međunarodnih, mahom evropskih organizacija članica, koje se bave temom kritičnih sirovina u cijelom lancu opskrbe. Pored toga, održali smo važne sastanke sa predstavnicima Evropskog parlamenta i Komisije Evropske unije o kritičnosti situacije sa planiranim projektima rudnih sirovina u Bosni I Hercegovini, zabrinjavajućem stanju u pogledu sve većih pritisaka (diplomatskih, političkih, korporativnih) na civilno društvo i posebno ekološki pokret koji javno ukazuje na štetnost i nepravdu u vezi rudarskih projekata, investitora i kompanija. Ukazali smo na neke aktualne slučajeve nepoštivanja i kršenja ljudskih prava, međunarodnih konvencija i zakonodavstva u oblasti zaštite prirode i okoliša. Dodatno smo naglasili i prenijeli poruku o udruženom stavu i otporu aktivista, udruženja i lokalnih zajednica u BiH.
Dijelimo samo neka od generalnih zapažanja i narativa:
1.Prisutnost i (namjerno?) stvaranje osjećaja panike, te velike kontradikcije i praznine u govorima i politikama EU koje rizikuju jačanje starih loših ekstraktivnih modela (drugim riječima: što više, što bliže, što brže i naravno – samo za potrebe EU)
2.Istinski zabrinjavajući i repetitivni narativi EU uz stalni fokus na konkurentnosti, osiguranju, odbrani te individualnom konzumerizmu posebno kada je riječ o industriji električnih automobila; bez razmatranja društvenih i ekoloških posljedica takvih stajališta, zanemarujući stanje politika i regulative u zemljama koje su bogate prirodnim resursima i korupcijom
Primjeri izjava: “ekonomija mora nastaviti rasti, moramo biti konkurentni na tržištu, moramo osigurati sigurnost zaliha od Kine, Rusije, moramo jačati otpornost i odbranu EU – takođe od Kine i Rusije, za klimatsku krizu rješenje su baterije-litijum, rudarenje je neophodno je za zelenu agendu/tranziciju/klimatsku pravdu – EU”…
3. Uporno insistiranje na narativima o “tranzicijskim mineralima za energetsku tranziciju” – upitne su motivi, namjere i potrebe u vezi pravedne (energetske) tranzicije i rješavanja globalne klimatske krize, ispod radara često se provlači rast namjenske industrije poput vojne, avijacije, proizvodnje oružja i sl.
4. “Učenje u hodu” možda je najviše zastrašujuća izjava odbora za provođenje Akta o kritičnim sirovinama EU – da li to znači da su treće (balkanske) zemlje eksperimentalna dvorišta na kojima će se učiti kako će se (bolje) provoditi rudarski projekti u ostatku Evrope?
5. Insistiranje na brzini provođenja regulativa, pojednostavljivanju procedura i oslanjanje na standarde i certifikate kompanija, za koje niko ne može da garantuje (tzv. zeleni protekcionizam) a u zemljama poput BiH, niti da vrši nadzor ili propisuje adekvatne mjere/sankcije za iste
6. Nedovoljan fokus na smanjenju potrošnje (EU društva) generalno, i sekundarnost važnosti recikliranja, cirkularnosti i alternativnih rješenja i tehnologija
7. Slabo razmatranje Prava na slobodan, prijevremeni i informisani pristanak domorodačkih zajednica i prava lokalnih zajednica da kažu NE štetnim projektima (Free, Prior and Informed Consent, The right to say No)
8. Vrlo rijetko i spekulativno se govori o trajnim uticajima rudnika (eng. perpetual impact) na okoliš I zajednice, zatim cjelokupnom trošku, dugu i nanesenoj/nenadoknadivoj šteti, o onome što ostaje i što nestaje nakon rada rudnika itd.
O svim gore pomenutim aspektima se raspravljalo u diskusijama koje su se odvijale u okviru Koalicije za sirovine EU (EU RMC). Pomenuti narativi koje smo čuli tokom boravka u Briselu samo su potvrdili naša dosadašnja stajališta i brige: period koji nam slijedi u ekološkom, geopolitičkom i socio-ekonomskom pogledu u svijetu bit će veoma iscrpljujući, problematičan i izazovan za branitelje prirode i ljudskih prava. Treće zemlje bogate resursima, one na polu-periferiji poput BiH , tako su blizu, a tako daleko od EU u mnogim pogledima (kletva ili blagoslov?). U zemljama u kojima se i dalje primjenjuje demo verzija demokratije, posebno je licemjerno, problematično i opasno promovisati kritične sirovine, sve kako bi se zadovoljili apetiti razvijenih zemalja za kapitalom i moći. Uporni apeli zvaničnicima Evropske unije da prestanu sa tim štetnim marketingom teško da dopiru.
Na osnovu svega napisanog i rečenog, ekološki pokret u BIH/na Balkanu treba biti spreman na dalja sučeljavanja i insistiranja, treba ostati nepokolebljiv, istrajan i ujedinjen, ali treba postati kreativniji i radikalniji. Za istinsku ekološku i društvenu pravdu (eko-socijalnu transformaciju) pokret treba razmišljati van dosadašnjih okvira, procesa i agendi. Dakle, razmišljati i raditi mnogo šire od vlastitog polja djelovanja kroz udruživanje sa istomišljenicima i saveznicima, pojedincima, grupama, pokretima, sindikatima.
Za dalje čitanje preporučujemo:
https://www.boell.de/de/2024/07/22/raw-materials-situation-in-neighboring-european-countries
https://www.boell.de/en/2024/12/10/boom-burden