1. IME SLUČAJA
Ukidanje subvencija za vjetroelektrane u Republici Srpskoj
2. PODRUČJE DJELOVANJA
Zakonodavni okvir Republike Srpske (RS) u oblasti obnovljivih izvora energije.
3. KARAKTERISTIKA I PROBLEMATIKA SLUČAJA
Danas kada je prirodnih bogatstava sve manje, štetnih projekata sve više, društvo kao cjelina treba i mora da teži obnovljivim izvorima energije, kako u zakonodavnom smislu tako i u praktičnoj primjeni koja mora biti usklađena sa legislativom. Zakonom o obnovljivim izvorima energije i efikasnoj kogeneraciji Republike Srpske obnovljivi izvori energije su definisani kao izvori energije koji su sačuvani u prirodi i obnavljaju se u cijelosti ili djelimično, kao što su energija vodotokova, vjetra, bio-mase, bio-gasa, gasa iz postrojenja za obradu komunalnog otpada, poljoprivrednog gasa, deponijskog gasa, geotermalna i neakumulisana solarna energija. Treba napomenuti da energija vodotokova iako spada u obnovljive izvore energije, u praksi se pokazalo da njeno korištenje za proizvodnju električne energije dovodi do značajnih šteta po prirodu, a i društvo, i ne možemo je smatrati održivim obnovljivim izvorom.
Električna energija iz obnovljivih izvora energije označava električnu energiju proizvedenu u postrojenjima koja koriste isključivo obnovljive izvore energije.
Obzirom na problematiku slučaja, neophodno je definisati i naknade za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora i u efikasnoj kogeneraciji koje predstavljaju novčani dodatak na cijenu električne energije koji se obračunava svim krajnjim kupcima električne energije, a u ovom slučaju, u Republici Srpskoj, uključujući kvalifikovanog kupca, a koja se koristi za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora i u efikasnoj kogeneraciji. Isti su u ovoj studiji slučaja dovedeni u pitanje, kada se radi o vjetroenergiji.
Energija vjetra je definitivno izvor energije kojem treba težiti s ciljem smanjenja, a u konačnici, ukidanja proizvodnje električne energije iz termo i hidroelektrana. Zbog razvijenosti tehnologije, učinkovitosti i ekonomije, vjetar trenutno izgleda kao najperspektivniji izvor energije budućnosti, ali je već i značajan izvor električne energije sadašnjosti. U Republici Srpskoj, i Bosni i Hercegovini generalno, korištenje ovog izvora energije je tek u povoju, a problematika ove studije slučaja je definitivno nešto što bi unazadilo ovaj proces.
4. ČINJENICE
Zahtjevi Evropske unije i međunarodne obaveze Bosne i Hercegovine u području energetskog sektora sadržane su u najvećoj mjeri u odredbama Ugovora o uspostavljanju Energetske zajednice (Odluka o ratifikovanju Ugovora o uspostavljanju Energetske zajednice, “Službeni glasnik BiH – Međunarodni ugovori”, broj 9/06). Ugovorom su jasno definisane obaveze i smijernice za Bosnu i Hercegovinu (BiH) kada je u pitanju utvrđivanje pravila i ekonomskog okvira mrežne energije, poboljšanje situacije u pogledu životne sredine/okoliša u vezi sa gasom i električnom energijom i uz to vezanu energetsku efikasnost, te povećanje korištenja obnovljive energije.
Korištenje obnovljivih izvora energije u BiH, konkretno u Republici Srpskoj regulisano je Zakonom o obnovljivim izvorima energije i efikasnoj kogeneraciji Republike Srpske. Izmjene i dopune pomenutog Zakona rađene su po hitnom postupku, a izmjene su formalno objavljene 14. marta 2019. godine.
Kao što je pomenuto same izmjene su rađene po hitnom postupku, što je onemogućilo pravno djelovanje pred institucijama RS, a suština istih je da je Republika Srpska prekršila zakonodavstvo o tržišnoj konkurenciji tako što je iznenada zaustavila šemu podsticaja za vjetroelektrane.
Ova studija slučaja je primjer kompleksnosti borbe za očuvanje životne sredine/okoliša na pravnoj razini i primjer sistemskog rada na tome, kroz korištenje međunarodnih pravnih mehanizama, sticanje novih znanja i ekspertize.
5. TOK POSTUPKA
Centar za životnu sredinu je ostvario učešće u pravnom procesu vezano za pomenute sporne izmjene legislative, kada su u pitanju obnovljivi izvori energije, a generalno kroz svoj rad argumentovano zagovara promjene u društvu utičući na relevantne politike i javnu svijest o životnoj sredini na nivou BiH i na međunarodnom nivou. Takođe, kroz svoj rad unapređuje implementaciju Arhuske konvencije u BiH, kroz sva tri njena stuba, pa pritom i samo učešće javnosti u donošenju i izmjenama i dopunama legislative.
Kroz svoje djelovanje, Centar aktivno prati rad relevantnih institucija, kako na gradskom/lokalnom, tako i na entitetskom nivou, i učestvuje u njihovom radu kroz odbore, svojim prisustvom, znanjem i iskustvom u konkretnim oblastima.
Na najavi dnevnog reda sjednica Narodne skupštine Republike Srpske kao jedna od tačaka se našao Prijedlog zakona o izmjenama Zakona o obnovljivim izvorima energije i efikasnoj kogeneraciji (Zakon) – po hitnom postupku.
Uvidjevši važnost tačke koja će biti predmet raspravljanja, CZZS djeluje odmah i priprema se za sjednicu Odbora za zaštitu životne sredine Narodne skupštine Republike Srpske. Isti se održao 6. marta 2019. godine gdje su predstavnici Centra argumentovano skrenuli pažnju na štetnost izmjena Zakona u smislu ukidanja subvencija za vjetroelektrane u Republici Srpskoj, a dodatno da je predmetnim izmjenama data ogromna prednost hidroenergiji, ali u smislu da je korištenje ovog resursa do te mjere otišlo u krajnost da je održivost korištenja značajno dovedena u pitanje na čitavoj teritoriji BiH.
Dana 12.04.2019. godine CZZS se zvaničnim putem obratio Ministarstvu industrije, energetike i rudarstva RS (sada Ministarstvo energetike i rudarstva RS) sa Zahtjevom za pristup informacijama (ZPI) kojim je tražio Odluku o ukidanju subvencija za vjetroelektrane (VE) u Republici Srpskoj.
Ministarstvo je zvaničnim putem odgovorilo dopisom 25.04.2019. godine da su subvencije za VE u Republici Srpskoj ukinute Zakonom o obnovljivim izvorima energije i efikasnoj kogeneraciji RS.
Sumirajući situaciju i pravne mogućnosti, obzirom na činjenicu da je Zakon izmijenjen po hitnoj proceduri, u nedostatku mogućnosti djelovanja pred „domaćim“ institucijama, Centar počinje da priprema argumentaciju za pokretanje žalbenog postupka pred Energetskom zajednicom.
Hitnom procedurom se „skraćuje zakonodavna procedura“ na način da zakoni predloženi po hitnom postupku mogu da se nađu na dnevnom redu sjednice NSRS do 24 časa prije početka. Očigledno je da se tako smanjuje mogućnost detaljnog upoznavanja poslanika, ali i javnosti, sa odredbama i zakonskim rješenjima. To za posljedicu može da ima smanjenje prostora za učešće u donošenju odluka i broja konstruktivnih kritika i reakcija javnosti. Hitnim donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obnovljivim izvorima energije i efikasnoj kogeneraciji RS, CZZS nije imao konkretnu mogućnost reagovanja pred institucijama RS, upravo zbog ove vrste procedure.
Ugovor o upostavljanju Energetske zajednice je stupio na snagu 1. jula 2006. godine. On omogućava kreiranje najvećeg internog tržišta za električnu energiju i gas na svijetu, u kojem efektivno učestvuje Evropska unija sa jedne strane i sljedećih osam Ugovornih strana: Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Kosovo*, Makedonija, Moldavija, Srbija i Ukrajina.
Osnovni ciljevi Energetske zajednice su kreiranje stabilnog i jedinstvenog regulatornog okvira i tržišnog prostora koji osigurava pouzdano snabdijevanje energentima i može privući investicije u sektore električne energije i prirodnog gasa. Pored toga, to je razvoj alternativnih pravaca snabdijevanja gasom i poboljšanje stanja u životnoj sredini, uz primjenu energetske efikasnosti i korištenje obnovljivih izvora.
Za ispunjenje obaveza preuzetih potpisivanjem Ugovora o uspostavljanju Energetske zajednice u ime BiH odgovorno je Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, koje zajedno sa relevantnim entitetskim ministarstvima sarađuje s tijelima Energetske zajednice.
Centar za životnu sredinu, djelujući uvijek osnovano, argumentovano, nastoji da svaki svoj pravni istup utemelji na činjenicama i da vrlo pažljivo pripremi isti. Značajan zadatak za Centar je bila priprema Žalbe Energetskoj zajednici povodom ukidanja subvencija za VE. Temeljan pristup, rad i ključna uloga zaposlenih na programu Energija i klimatske promjene CZZS, su rezultirali Žalbom Energetskoj zajednici, podnesenoj 4.9.2019. godine.
U Žalbi se navodi da je CZZS po saznanju za zakonski akt kojim su ukinute subvencije za VE, naglasivši, po hitnom postupku bez osnova i potrebe, i ostavši bez mogućnosti djelovanja pred institucijama RS i BiH, izjavio ovu Žalbu Sekretarijatu Energetske zajednice, kao nadležnom tijelu za rješavanje ovog i sličnih pitanja kada se pojave u sklopu djelovanja zemalja potpisnica Ugovora o uspostavi Energetske zajednice.
U Žalbi takođe stoji da BiH, tačnije RS, ukidanjem podsticaja za VE direktno krši odredbe ovog Ugovora prema kojem treba i mora povećati korištenje obnovljivih izvora energije, pritom direktno oduzimajući značaj VE i dajući ga hidroenergiji.
Eksplicitno je navedeno Ugovorom da će biti nespojivo sa ispravnom primjenom Ugovora, ako potpisnica remeti ili svojim djelovanjem prijeti da poremeti konkurenciju favorizujući određene energetske resurse.
Samim Ugovorom, u dijelu vezano za obnovljive izvore energije i energetsku efikasnost, je navedeno da Energetska zajednica teži ka jačanju razvoja u području obnovljivih izvora energije i energetske efikasnosti, s obzirom na njihove prednosti u pogledu sigurnosti opskrbe, zaštite životne sredine/okoliša, socijalne kohezije i regionalnog razvoja. Ukidanjem podsticaja za VE RS, a samim tim i BiH, bi direktno nazadovala u ostvarivanju ovih ciljeva.
Takođe, ističemo da su rijeke u BiH u velikom riziku da ostanu bez svojih najvećih vrijednosti, od kojih su najvažniji kvalitet vode i bogatstvo biodiverziteta zbog planova za izgradnju velikog broja hidroelektrana na njima.
Izgradnja novih hidroenergetskih objekata u BiH ne garantuje veći doprinos energetskoj sigurnosti u BiH, zbog efekta klimatskih promjena i njihovih uticaja na režim voda, a male hidroelektrane daju izuzetno nizak doprinos energetskom bilansu u odnosu na razmjere šteta nastalih kao posljedice njihove gradnje i upotrebe.
Favorizovanjem ovog izvora energije vjetroenergija je stavljena ne samo u drugi plan, nego ukidanjem subvencija gotovo izostavljena iz sistema korištenja obnovljivih izvora energije u RS/BiH uprkos svim prednostima u odnosu na hidroenergiju, velikom potencijalu koji je dostupan svima i činjenici da se ne može potrošiti.
Prethodni navodi bi se mogli tumačiti kao ozbiljno ili uporno kršenje obaveza iz ovog Sporazuma neke od Stranki te se mogu suspendovati određena prava koja proizilaze iz primjene ovog Ugovora na dotičnu Stranku.
Iz svega navedenog, i još argumenata (u tekstu same Žalbe), jasno stoje razlozi izjavljivanja iste Sekretarijatu Energetske zajednice povodom ukidanja subvencija za vjetroelektrane u Republici Srpskoj u kojoj se predlaže uvažavanje žalbe te ponovna izmjena zakonodavstva RS/BiH, konkretno Zakona o obnovljivim izvorima energije i efikasnoj kogeneraciji RS, odnosno ponovno subvencionisanje vjetroenergije, intenzivnije korištenje ovog izvora energije i prestanak konstantnog favorizovanja hirdoenergije od strane BiH kao potpisnice ovog Ugovora.
U međuvremenu su Energetskoj zajednici dostavljenje dodatne informacije u vezi Žalbe, u smislu pojašnjenja nemogućnosti djelovanja pred državnim institucijama, do čega je doveo hitni postsupak donošenja ovog Zakona.
Dana 20.7.2020. godine CZZS je zaprimio odgovor na Žalbu od strane Sekretarijata Energetske zajednice, kojim obrazlažu da nemaju uticaj na ovu vrstu “internih” odluka država potpisnica Ugovora o uspostavljanju Energetske zajednice, kao i u njihove izmjene zakonodavstva. Takođe, da je državama potpisnicama data mogućnost da same rasporede koji će postotak otići na određene obnovljive izvore energije od pomenutih 40%. Treba da prođe određeno vrijeme, nažalost, da počne biti jasnije svim akterima u ovoj oblasti da su rijeke BiH pod konstantnim pritiskom, te da je neophodno da se počnu intenzivnije korisiti vjetro, kao i ostali obnovljivi izvori energije, jer samo na takav način možemo sačuvati svoja riječna bogatstva, i postaviti standarde koji bi bili održivi i racionalni.
! Važno je za napomenuti da međunarodni pravni mehanizmi, gotovo uvijek trebaju biti ispraćeni prethodnim postupcima pred „domaćim“ organima i institucijama, i pravna podloga za iste mora biti takva da su mehanizmi pred državnim organima maksimalno iskorišteni, te da je pokretanje pravnih postupaka pred međunarodnim tijelima, u ovom slučaju Energetskom zajednicom, jedini moguć i logičan naredni korak.
6. STATUS SLUČAJA
Okončan.
7. KORISNI LINKOVI
Podnesena žalba Energetskoj zajednici zbog ukidanja podsticaja za vjetroelektrane u RS-u
Vjetro i solarne elektrane uskoro jeftinije od uglja na svjetskom tržištu
Pravedna energetska tranzicija u BiH (1): Tranzicija koja to (još) nije
Pravedna energetska tranzicija u BiH (2): Budućnost je tu (samo kasni)
Pravedna energetska tranzicija u BIH (3): Ko prvi, njemu (bezbolnija) tranzicija
* Studija slučaja realizovana je kroz projekat Eko-BiH koji implementiraju Centar za životnu sredinu, Centar za ekologiju i energiju i Aarhus centar u BiH uz finansijsku podršku Evropske unije. Cilj projekta je, između ostalog, da na transparentan način pomogne pojedincima i organizacijama da uvidom u pravni tok slučaja nauče više o ovoj problematici i preduzmu sami neke od koraka. Sadržaj iznesen u studijama slučaja isključiva je odgovornost Eko-BiH projekta i ne odražava nužno stavove Evropske unije.
