Udruženje Centar za životnu sredinu (NVO) protiv Federalnog ministarstva okoliša i turizma
1. IME SLUČAJA
Mala hidroelektrana (MHE) “Dindo”
2. LOKACIJA
MHE “Dindo”, instalisane snage 3,74 MW, na rijeci Ljutoj, na zemljištu označenom kao k.č. 2461, 2462, 858, 876/1, 2416, 2346, 2347, 2350, 2356, 2320, 2357, 876/2, 876/3 K.O. Argud, Općina Konjic, Federacija Bosne i Hercegovine.
3. KARAKTERISTIKE I PROBLEMATIKA SLUČAJA
Cijeli sliv rijeke Ljute na kojem se planira izgradnja predmetne hidroelektrane zahvata prostor budućeg Nacionalnog parka, kao što je to navedeno u Studiji o procjeni utjecaja na okoliš, gdje stoji da je u cilju prethodne zaštite budućeg nacionalnog parka Parlament Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) donio Odluku o utvrđivanju Igmana, Bjelašnice, Treskavice i kanjona rijeke Rakitnice (Visočica) područjem posebnih obilježja od značaja za FBiH u cilju očuvanja bioloških, pejzažnih, hidroloških i geomorfoloških vrijednosti ovog područja. U cilju očuvanja vrijednosti tih područja koja raspolažu veoma visokim nivoom biološke raznolikosti, ugroženim biljnim i životinjskim, te posebno endemskim vrstama, krečnjačkim kanjonima i sistemom podzemnih pećina, te šumom prašumskog tipa, kao i radi potrebe pravilnog usmjeravanja korištenja prostora za potrebe sporta, rekreacije, turizma, nomadskog stočarenja i tradicionalnog načina života na odnosnim prostorima i u njihovoj neposrednoj kontakt-zoni, kao i radi zaštite voda i podzemnih vodnih bazena značajnih za vodosnabdijevanje, a na osnovu do sada provedenih istraživanja i planskih opredjeljenja, dijelovi navedenog područja, koji se prostiru na teritoriji FBiH proglašavaju se područjem posebnog obilježja od značaja za FBiH.
Takođe, u Zakonu o prostornom planiranju i korištenju zemljišta na nivou FBiH, prema kome se, do donošenja novog Prostornog plana Federacije BiH, u istom primjenjuje Prostorni plan BiH za period od 1981. do 2000. godine, predmetno područje sliva Ljute se nalazi u zoni obuhvata planinskog masiva Bjelašnica-Igman-Treskavica-Visočica (kanjon Rakitnice) koji je predviđen za zaštitu stepenom zaštite nacionalnog parka. Nesumnjivo da u ovom planiranom zaštićenom području sliv rijeke Ljute, a naročito krečnjački kanjon Ljute u donjem toku, kao visoka prirodna vrijednost reliktnorefugijalnog karaktera zahtjeva visoke ekološke kriterije pri mogućoj čovjekovoj intervenciji u ovom prostoru.
4. ČINJENICE O SLUČAJU
Federalno ministarstvo okoliša i turizma je Rješenjem od 14.03.2018. godine izdalo pravnom licu „Inghydro” d.o.o. Konjic Okolišnu dozvolu za projekat MHE “Dindo”, instalisane snage 3,74 MW, na rijeci Ljutoj, Općina Konjic.
Centar za životnu sredinu (CZZS) je učestvovao u postupku od početnog stadijuma, odnosno prisustva na javnoj raspravi, komentarisanja Studije o procjeni utjecaja na okoliš, te pokretanja niza pravnih radnji, kao i samog upravnog spora protiv akta pomenutog Ministarstva, kojem je prethodila konstantna korespodencija sa institucijama i aktivan rad na ovom slučaju.
Ova studija slučaja je primjer zanemarivanja adekvatnog učešća javnosti u donošenju odluka zagarantovanog drugim stubom Aarhuške konvencije, kao i primjer dugotrajnih procesa pred organima pravosuđa. Takođe, slučaj predstavlja primjer kvalitetne saradnje nevladinih organizacija koje se bave zaštitom životne sredine/okoliša.
5. TOK POSTUPKA
Tokom perioda od 2017. godine do danas Centar za životnu sredinu je ostvario aktivno učešće u pravnim procesima vezano za ovaj slučaj.
Javna rasprava povodom uključivanja javnosti u ocjenu Studije o procjeni utjecaja na okoliš (Studija) za MHE „Dindo“ instalisane snage 3,74 MW, investitora “Inghydro” d.o.o. Konjic, općina Konjic, održana je 11.5.2017. godine u Konjicu.
Hidroelektrana Dindo, zajedno sa još sedam hidroelektrana, vratile su se ponovo kao zombi projekat da unište rijeku Ljutu. Na održanoj javnoj raspravi o Studiji se čuo ujedinjen glas koji je protiv Studije i čitavog projekta. Predstavnici CZZS zajedno sa predstavnicima udruženja “Zeleni Neretva” iz Konjica, “Terra Dinarica” i “Eko akcija” iz Sarajeva su bili prisutni na javnoj raspravi i argumentovano branili stanovište da rijeka Ljuta mora ostati netaknuta divlja rijeka. Sama zajednička interakcija, zauzet zajednički stav i borba za očuvanje ove rijeke, jedan su od primjera saradnje organizacija čiji je cilj očuvanje ovakvih prirodnih vrijednosti.
Po završetku javne rasprave javnosti je ostavljena mogućnost da komentariše Studiju još 15 dana.
Detaljnije o svim segmentima Javne rasprave navedeno je u zapisniku dostavljenom od strane Federalnog ministarstva okoliša i turizma, 17.8.2017. godine.
Poštujući rokove, CZZS 26.5. dostavlja Federalnom ministarstvu okoliša i turizma svoje Primjedbe i komentare na Nacrt studije utjecaja na okoliš za projekat MHE “Dindo”, kojima kategorično iznosi argumente protiv ovog projekta.
Dana 13.7. CZZS zaprima Odgovor na Primjedbe CZZS na Nacrt studije utjecaja na okoliš za projekat MHE “Dindo” od strane Federalnog ministarstva okoliša i turizma.
U okviru svog rada, prateći web stranicu Federalnog ministarstva okoliša i turizma, tim CZZS ostvaruje uvid, ali samo u informaciju o tome sa stranice, da je Ministarstvo odobrilo Studiju i izdalo Okolišnu dozvolu za MHE „Dindo“. Odmah reaguje i 15.5.2018. godine upućuje Zahtjev za pristup informacijama (ZPI) Ministarstvu, tražeći kopiju pomenuta dva dokumenta.
Ne prepuštajući stvar slučaju, ne dobivši odgovor u predviđenom roku, 7.6.2018. godine CZZS upućuje Urgenciju Ministarstvu, napominjući da su dužni da dostave odgovor na predmetni ZPI.
Ubrzo zatim, Ministarstvo 11.6.2018. godine dostavlja odgovor na ZPI, pružajući uvid u dokumente Studije i Okolišne dozvole za MHE „Dindo“.
Po saznanju za pomenute akte, i ostvarivši uvid u iste, CZZS 15.6.2018. godine pokreće upravni spor protiv Rješenja Federalnog ministarstva okoliša i turizma od 14.03.2018. godine kojim je izdalo pravnom licu „Inghydro” d.o.o. Konjic Okolišnu dozvolu za projekat MHE “Dindo”, pred Kantonalnim sudom u Sarajevu. Tužbom u kojoj kao tužitelj Udruženje CZZS navodi da na osnovu svega navedenog smatra da osporavano Rješenje ne smije pravno egzistirati, te predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja u cjelosti kao osnovan i stavlja se van snage sporno Rješenje Federalnog ministarstva okoliša i turizma kao neosnovano i nezakonito, odnosno kojom se Rješenje Federalnog ministarstva okoliša ukida i predmet vraća tuženoj strani na ponovni postupak i odlučivanje.
CZZS je podnio ovu tužbu nadležnom sudu po primitku osporavanog Rješenja, u nemogućnosti da na vrijeme dođe do istog, dakle ne samoskrivljenim propuštanjem roka za pokretanje upravnog spora. Tačnije, ovdje se radi o blagovremeno podnesenoj tužbi s obzirom na datum prijema Rješenja. CZZS je mišljenja da ovakav pravni akt nije donesen u skladu sa zakonom, tačnije prema Zakonu o upravnim sporovima član 12, stav 4. u upravnom postupku koji je prethodio aktu, jer se nije postupilo po pravilima postupka, a koji su rezultirali netransparentnošću i nezakonitošću postupka koji se ogledaju ne samo nedostavljanjem dokumenta tužitelju, nego i izostankom blagovremenog informisanja javnosti o izdatoj dozvoli na zakonom propisan način što izaziva sumnju o postojanju koruptivnih radnji i moguće jasne namjere da se zainteresovanim stranama onemogući pravovremeno pravno djelovanje.
Takođe, neupitno je da je tužitelj u postupku donošenja pobijanog akta bio zainteresovano lice i da je tužena strana istom morala dostaviti pobijani akt, što nije učinjeno.
Naglašavajući da neblagovremeno objavljivanje sporne okolišne dozvole predstavlja direktno kršenje Aarhuske konvencije za koju je Federalno ministarstvo okoliša i turizma preuzelo obavezu da osigura punu implementaciju iste u ime Bosne i Hercegovine. Kršenje principa ove konvencije može dovesti do posljedica po Bosnu i Hercegovinu i njenih institucija. Tužitelj ima mogućnost da se obrati Odboru za usklađivanje Aarhuške konvencije koristeći se međunarodnim pravnim mehanizmima ali prevenstveno dajući povjerenje sudskim organima Bosne i Hercegovine da pravično odluče u djelokrugu svojih nadležnosti.
Detaljnije o svim navodima u tužbi.
Kao što je pomenuto, studija slučaja MHE „Dindo“ predstavlja primjer dugotrajnih procesa pred organima pravosuđa, koji je sveprisutan u oba entiteta BiH kada je u pitanju pristup pravdi regulisan trećim stubom Aarhuške konvencije. Dugoročne procedure pred sudovima znatno usporavaju i otežavaju pravnu borbu protiv izgradnje hidroenergetskih objekata. S tim u vezi, po proteku izvjesnog vremena predstavnici CZZS uputili su 12.10.2018. godine ZPI Federalnom ministarstvu okoliša i turizma sa upitom vezano za Okolišnu dozvolu i obustavljanje postupka.
Odgovorom Federalnog ministarstva okoliša i turizma od 19.10.2018. godine upravo je potvrđeno koliko dugoročni procesi idu na štetu pravnoj borbi i samoj životnoj sredini/okolišu.
Uslijedilo je praćenje web stranica institucija generalno, i čekanje da predmet dođe na red na sudu, odnosno donošenje presude povodom Okolišne dozvole za MHE „Dindo“.
6. STATUS SLUČAJA
U postupku.
7. KORISNI LINKOVI
* Studija slučaja realizovana je kroz projekat Eko-BiH koji implementiraju Centar za životnu sredinu, Centar za ekologiju i energiju i Aarhus centar BiH uz finansijsku podršku Evropske unije. Cilj projekta je, između ostalog, da na transparentan način pomogne pojedincima i organizacijama da uvidom u pravni tok slučaja nauče više o ovoj problematici i preduzmu sami neke od koraka. Sadržaj iznesen u studijama slučaja isključiva je odgovornost Eko-BiH projekta i ne odražava nužno stavove Evropske unije.
